Želim krenut u daljine,
U gradove te daleke,
I da dođem do Medine,
Pa da stignem i do Meke.
Eh da mi je pa da mogu,
Prići časnom hramu bliže,
I na sedždu ja da padnem,
Pa da pogled ne podižem.
Da Arefat ja doživim,
Da se popnem na visinu,
Na Zemzemu vodu pijem,
Da posjetim i Medinu.
Da osjetim ljubav vječnu,
Koja nikad proći neće,
Rabu dovu da uputim,
I zaplačem ja od sreće.
I do Bedra još da stignem,
Da pogledam u širine,
I sva druga časna mjesta,
Želim krenut u daljine.