Ja seharu jednu imam,
Nije više tako nova,
Napravljenu iz ljubavi,
Sve od riječi i stihova.
U nju stavljam svoje snove,
Redam slova, slažem riječi,
Ona mi je apoteka,
Koja dušu moju liječi.
U nju nekad tako stavim,
Svoju ljubav prema dinu,
Ili dovu koju dovim,
Za vjeru i domovinu.
Ne čuvam je ja za sebe,
Već je rado dijelim svima,
Neka uzme šta kom treba,
Za svakog po nešto ima.
Velika je ona jako,
Mnogo toga u nju stane,
I da sve se iz nje uzme,
Opet meni sve ostane.